Vice Vukov rođen je 3. kolovoza 1936. u Šibeniku. Estradni je
umjetnik, pjevač snažnog visokog baritona belkantističke impostacije
koji mu je omogućio uspješno izvođenje najrazličitijih žanrova.
Diplomirao je filozofiju i talijanski na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu. U Francuskoj diplomirao na Institutu za visoke međunarodne
studije (Institut des Hautes Etudes Internationaless) na Sveučilištu
Paris 2. Danas je zastupnik u Hrvatskome saboru.
Pjevačku karijeru počeo je na Opatijskom festivalu prvonagrađenim
evergreenom Miroslava Biroa i Drage Britvića Mirno teku rijeke
(1959). U sklopu međunarodne festivalske scene nastupao je na
Festivalu Eurovizije (London 1963, Napulj 1965), Svjetskom festivalu
Sopot (1966), te na dva Festivala Intervizije, gdje oba puta
osvaja Srebrni notni ključ, za Bokeljsku noć (Hegedušić-Perfiljeva
- Bratislava, 1967) i Ako sada odeš (Mihaljinec-Britvić, Karlovi
Vary 1968). Na Midemu u Cannesu zastupa Jugoton (1967). Nastupa
u Rio de Janeiru (1969) te u Tokyju (1970), gdje uz drugu nagradu
za skladbu The Dream World (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu
The Best Singer. Jugoton mu objavljuje prvu LP ploču Mirno teku
rijeke (1970). Od početka 1972. njegove se pjesme, kao istaknutom
sudioniku Hrvatskog proljeća, ne izvode na radiju i televiziji,
a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje u
domovini. Od 1972. do 1976. boravi u Parizu. Godine 1989. javlja
se s izborom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom Bella
Italia! koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine
slijedi povratak na domaću scenu (13 recitala u KD Vatroslava
Lisinskog). Sa kćeri Ivanom objavljuje albume Majci i izbor
božićnih pjesama Vječni Božić (zlatna i platinasta naklada).
Pjevao je u gotovo svim gradovima SFRJ i u mnogim zemljama na
svih šest kontinenata. Snimio je gotovo 400 skladbi, veliki
broj gramofonskih ploča u nas i u inozemstvu (Jugoton, Croatia
Records, Telefunken, Supraphon, Ariola, Balkanton i RCA-Viktor).
Od 1996. stalni je kolumnist, politički komentator nekoliko
novina. Kao rezultat toga, zagrebački Nakladni zavod Matice
hrvatske objavio je knjige političkih eseja Pogled iza ogledala
(1999) i Tvoja zemlja, uspomene na 1971. (2002). Vice Vukov
imenovan je 15. siječnja 2001. veleposlanikom Republike Hrvatske
u Švicarskoj. Na parlamentarnim izborima izabran je za zastupnika
u petome sazivu Hrvatskog sabora (2003). Sa suprugom Dianom
Bulat (1938), s kojom je u braku od 1961. ima sina Emila (1962)
i kćer Ivanu (1978).
Vice Vukov član je HGU-a i Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska
prava.
Dobitnik je mnogih priznanja - Zlatnoga vijenca za najpopularnije
TV lice tjednika Studio (1968, 1970, 1971) te mnogobrojnih prvih
nagrada na festivalima: Split (1965, 1966, 1967, 1968, 1970),
Krapina (1967, 1968, 1969, 1970), Putujući festival Pjesma leta
(1968), Zagreb (1962, 1969, 1970), Zlatne žice Slavonije (1969,
1970). Nagrade za životno djelo (Split Aš5, Zagrebfest 1995).
Nositelj je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka
Marulića (1995).
