DRAGO BRITVIĆ (1935.-2005.)

Ime Drage Britvića u hrvatskoj će zabavnoj glazbi ostati zabilježeno kao pojam autora teksta i pjesnika koji je sudbinu svojih stihova u književnim časopisima ili ukoričenim zbirkama poezije pretpostavio suživotu s notama najistaknutijih skladatelja. Prema riječima kritičara Branimira Donata: "usudio se upustiti u pjesničku pustolovinu negdje tamo na rubu trivijalnog, običnog, pa čak i potrošenog, u predjelima gdje započinju umjetni vrtovi sentimentalnosti...". Prepoznatljive tematske cjeline Britvićeva "primijenjenog" pjesništva – ljubavni, kajkavski i rodoljubni stihovi te pjesme o Zagrebu – podjednako su lako komunicirale s generacijama slušatelja u regionalnim idiomima (Festival kajkavske popijevke u Krapini koji je utemeljio 1966., Splitski festival zabavne glazbe) i urbanim žanrovima zabavne pjesme, šansone i balade.

Britvićev koautorski doprinos toliko je skladna sastavnica u opusima predstavnika zagrebačke škole šansone poput Zvonka Špišića ("Bicikl", "Kockar", "Milioner", "Trešnjevačka balada"...) i Hrvoja Hegedušića ("Nedjelje u predgrađima", "Ponekad mislim", "Razgovara zemlja stara"...) koji su sami interpretirali svoje skladbe, da ih gotovo čini kantautorima. Tekstovi Drage Britvića prirodno su se udomili u glazbi skladatelja međusobno različitih rukopisa - Arsena Dedića ("Vrtovi malih kuća", "Kuća za ptice", "Mala iz III b", "Podragaš lasi"...), Zdenka Runjića ("Potraži me u predgrađu", "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim", "Ne žuri, djevojčice"), Đele Jusića ("Pusti da ti leut svira", "Kad zazvone dubrovačka zvona“"), Alfija Kabilja ("Svijet je velik", "Tvoja zemlja", mjuzikl "Tko pjeva zlo ne misli"), Alfonsa Vučera ("Oči", "Pismo") ili Siniše Leopolda ("Božić bili", "Svirci moji").

U suradnji s primjerenim autorom glazbe Stjepanom Mihaljincem, dugogodišnjim kolegom urednikom s Radiotelevizije Zagreb, Drago Britvić dao je pečat nizu velikih hitova ("Proplakat će zora", "Noćas ćemo zemlji k'o materi reći", "Odvest ću te na vjenčanje"...), ali i bezvremenskoj zagrebačkoj gornjogradskoj popijevki "Zadnji fijaker". Njegov potpis nalazi se na mnogim klasičnim skladbama iz pjesmarice hrvatske popularne glazbe: "Mirno teku rijeke" (Miroslav Biro), "Golubovi" (Branko Mihaljević), "Zbog jedne davne melodije" (Miljenko Prohaska), "Igra života" (Drago Diklić), "Ti si moja obala", "Tvojih pola sata" (Stipica Kalogjera), "Zvona moga grada" (Zvonko Špišić), "Zabruje tako pjesme znane" (Nikica Kalogjera), "Umiru stare kavane" (Julije Njikoš) i "Maslina je neobrana" (Duško Šarac), a molitva Drage Britvića i Đanija Maršana "Bože, čuvaj Hrvatsku" esencijalno je utjelovljenje domoljubnog osjećaja.

Usprkos golemoj produktivnosti koja se ogleda u još stotinama njegovih uglazbljenih tekstova, Drago Britvić nije bio puki profesionalac stiha i kovač rima po narudžbi glazbene industrije. Baš obratno, njezinu zahuktalom tempu, kojega su banalnost i problematični standardi otpjevane riječi neizbježna popratna pojava, parirao je lirskim nadahnućima u sjeni festivalskih pozornica i pompoznosti spektakla koja su dijelom objavljena u knjizi "Bože čuvaj Hrvatsku".
Drago Britvić cijeli je radni vijek proveo na Hrvatskom radiju, odnosno Radio Zagrebu kao urednik redakcije i popularnih emisija "Lice s fotografije", "Pod starim i novim krovovima", "Ulice i trgovi" …Bio je jedan od osnivača 2. programa Radio Zagreba te pokretača zagrebačke škole šansone i Festivala kajkavskih popevki. Najnagrađivaniji je autor stihova na glazbenim festivalima.