Arsen Dedić rođen je 28. srpnja 1938. u Šibeniku. Tamo je završio
gimnaziju i srednju muzičku školu. Od 1957. godine živi u Zagrebu
gdje je diplomirao na Muzičkoj akademiji (1964). Od 1962. nastupa
na glazbenim festivalima te ubrzo snima pjesme koje su odredile
njegov kantautorski pravac: Kuća pored mora i Moderato cantabile
(1964). Stihove je počeo objavljivati u Poletu, Prisutnostima,
Književnim novinama, Književniku, a prvi je puta nagrađen u
splitskom Vidiku. Prva knjiga Brod u boci (1971) objavljena
je u više izdanja i prodana u 60-ak tisuća primjeraka. Stihovi
su mu uglazbljeni na 50-ak nosača zvuka, a pjesništvo tiskano
u 20-ak zbirki poezije: Brod u boci, Zamišljeno pristanište
(s Matijom Skurjenijem), Narodne pjesme, Poesia e canto (Napulj),
Zagreb i ja se volimo tajno, Hotel Balkan, Pjesnikov bratić,
Pjesnik opće prakse, Slatka smrt, Stihovi, Čagalj, Zabranjena
knjiga, Dječje oči... Pjesničko-grafičke mape: Ex-voto (s Matkom
Trebotićem), Tvoje tijelo, moja kuća (s Munirom Vejzovićem)
i Padova (s Tomislavom Petranovićem - Rvatom). Napisao je partiture
za oko 200 kazališnih predstava - Hölderlin, Domagojada, Inspektorove
spletke, Kavana Torso, Glumijada, Cabaret Arsen, Eko-eko, NNNI
(balet za djecu), Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, Majstor
i Margarita, Cymbeline, Djevojka bez miraza, Dnevnik malog Perice,
Tena, Krležijada, Kuća pored mora (balet), Lady Šram (opereta),
Ondine, Bljesak zlatnog zuba, Zagreb kak Zagreb, Na rubu pameti,
Mala sirena... Više od 70 igranih, dokumentarnih i animiranih
filmova: Živa istina, Vlak u snijegu, Vlakom prema jugu, Mahovina
na asfaltu, Glembajevi, Suncokreti, Kod kuće je najbolje, Donator,
Povratak Katarine Kožul, Stela, Ruža, Kravata croatica, Pont
Neuf... TV serije i drame: Prosjaci i sinovi, U registraturi,
Zlatna nit, Punom parom, Tamburaši, Hajdučki gaj, Zagrljaj,
Sestre, Jedrima oko svijeta, Izjava, Vrijeme je za bajku, Samac,
Nedjeljno prijepodne, 24 sata u životu jedne žene... Surađivao
je s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu te plesnim teatrom
u D9Esseldorfu (glazba za balet i film Carpe diem). 80-ih postaje
uvažen i na međunarodnoj sceni; prima najprestižnije europske
nagrade te surađuje s poznatim pjesnicima-pjevačima Sergiom
Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom. Najznačajniji albumi:
Arsen 2, Homo volans, Porodično stablo, Provincija, Moje popevke,
Kino Sloboda, Glazba za film i TV, Tihi obrt, Ministarstvo straha,
Na zlu putu te izdanja izabranih pjesama: Arsenal, Najbolje
od Arsena i Herbar... Uglazbio je i interpretirao mnogo hrvatskih
pjesnika... Piše stihove i glazbu za mnoge pjevače, djeluje
kao aranžer, dirigent te producent. Piše i sklada za dalmatinske
klape: Zaludu me svitovala mati, Cvita moja, Dota, Ni u moru
mire, Ko ovo more platit, Vratija se Šime, Veslaju, Maškare,
Marenda, Kite, Da mi nije moje dice... Sakralna glazba: Majka
Marija, Šimunu Filipoviću... Za djecu: Arsen pjeva djeci, Pjesme
sa šlagom, Carevo novo ruho...
Arsen Dedić član je HDS-a, HGU-a, Društva hrvatskih književnika
te član donorskih udruga.
Na festivalima osvaja nagrade za glazbu i stihove (Zagreb, Opatija,
Split, Krapina, Sarajevo, Beograd, Ljubljana...), kao i brojna
priznanja - Slavenski, Tijardović, Mlado pokoljenje, Zlatno
sidro za glazbeni opus vezan za more, Prix Jacques Brel (1979),
Premio Tenco (San Remo, 1982), Premio Citta’ Recanati (2000),
Zlatne Arene za filmsku glazbu (Donator -1989, Pont Neuf -1997),
nagrade za scensku glazbu na Danima Satire (3 puta), Marula
za scensku glazbu na Marulovim danima, Zlatni Histrion (1995),
Milivoj Körbler (za projekt Ministarstvo, 1997), Goranov vijenac
(za sveukupan pjesnički opus, 2003), Institut Hrvatske glazbene
industrije Počast pjesmama (Opatija, 2003), Kiklop (Zabranjena
knjiga, 2004). Nositelj je Ordena zasluga za narod srebrnog
vijenca, odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića
(1995) te drugih... Višestruki je dobitnik Porina: producent
godine (izvan klasične glazbe) Tihi obrt, sa Stipicom Kalogjerom
(1994), za najbolji album folklorne glazbe Ko ovo more platit
- 20 šibenskih pjesama Arsena Dedića (kao glazbeni producent,
1996), za najbolji album zabavne glazbe Ministarstvo straha
(1998), za najbolji kompilacijski album Herbar (autor kompilacije,
2000). Nagradu Porin za životno djelo primio je 1999.
