|
Hrvatska Diskografska Udruga -
HDU / Croatian Phonographic Association |
||||
Četiri okrivljenika u sudskom predmetu The Pirate Bay osuđena su na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana nakon što je utvrđeno da su krivi za kršenje švedskih zakona o autorskome pravu.Trojica osnivača mrežnoga mjesta za razmjenu datoteka Frederik Neij, Gottfrid Svartholm Warg i Peter Sunde Kolmsioppi te Carl Lundstrom koji im je dao financijska sredstva, moraju platiti i novčane kazne u iznosu od 30 milijuna kruna nizu poduzeća u zabavnoj industriji, među kojima su i najveće diskografske kuće. Cijela glazbena industrija pozdravlja ovu odluku. Predsjednik uprave IFPI-a John Kennedy kaže: "Svrha suđenja ljudima koji su vodili The Pirate Bay bila je da se obrane prava autora, da se potvrdi da je ta usluga nezakonita te da se stvori pravičnije okruženje u kojem će moći djelovati zakonite usluge pružanja glazbe koje poštuju prava stvaralačke zajednice. Današnja presuda predstavlja ispravan ishod u sva tri slučaja. Sud je ovom presudom poslao i snažnu poruku koja bi trebala odvratiti moguće buduće počinitelje, što govori o tome koliko su teška počinjena kaznena djela. Ovo je dobra vijest za sve, i u Švedskoj i na međunarodnoj razini, koji žive od neke stvaralačke djelatnosti ili njome posluju i koji trebaju znati da su njihova prava zakonom zaštićena." Prva uhićenja u Ujedinjenom Kraljevstvu zbog razmjene glazbenih datoteka
|
| PRIMJER OKRUŽNICE |
PRIMATELJ: (popis primatelja)
POŠILJATELJ: (osoba na visokom rukovodećem položaju)
PREDMET: SLUŽBENI STAV O KORIŠTENJU MATERIJALA ZAŠTIĆENOG AUTORSKIM PRAVOM
DATUM: (unesite)
Svrha ove okružnice je da vas podsjeti na službeni stav (organizacije) o korištenju materijala nad kojim postoji autorsko pravo na računalima, mrežama i medijima (organizacije).
Neovlašteno umnožavanje i upotreba materijala zaštićenog autorskim pravom je nezakonit čin koji prema Zakonu o autorskom pravu može i vas i (organizaciju) izložiti građanskim i kaznenim sudskim postupcima. To se odnosi na sve vrste materijala nad kojim postoji autorsko pravo, uključujući glazbu, filmove, igre, softver i druga djela.
Zaposlenici ne smiju neovlaštene primjerke materijala zaštićenog autorskim pravom stavljati na računala, mreže ili medije koji su vlasništvo (organizacije). Jednako tako, zaposlenici ne smiju stavljati neovlašteni materijal nad kojim postoji autorsko pravo na Internet, niti sudjelovati u aktivnostima kao što su "peer-to-peer" ili razmjena datoteka, a koje bi mogle dovesti do kršenja autorskoga prava.
U prilogu možete naći podroban službeni stav (organizacije) o korištenju materijala zaštićenog autorskim pravom, koji uključuje i moguće stegovne mjere u slučaju nepridržavanja takvoga stava. (Osoba zadužena za nadzor) redovito će pregledavati sva računala i mreže (organizacije) kako bi osigurala da se službeni stav provodi, te da, po potrebi, ukloni neovlašteni materijal ukoliko vi to već niste učinili.
U slučaju da imate bilo kakvih pitanja, slobodno se obratite (osobi zaduženog za nadzor).
| PRIMJER SLUŽBENOG STAVA |
SLUŽBENI STAV O KORIŠTENJU MATERIJALA ZAŠTIĆENOG AUTORSKIM PRAVOM
(Organizacija) poštuje autorska prava osoba koje sudjeluju u stvaranju i širenju materijala zaštićenog autorskim pravom, kao što su glazba, filmovi, softver i druga književna, umjetnička i znanstvena djela.
Zaposlenici (organizacije) neće izrađivati, pohranjivati, prenositi niti stavljati na raspolaganje neovlaštene primjerke materijala nad kojim postoji autorsko pravo na sustavima, opremi niti medijima za pohranjivanje koji su vlasništvo (organizacije).
Zaposlenici (organizacije) neće skidati s Interneta, stavljati na Internet, pohranjivati niti stavljati na raspolaganje putem Interneta neovlaštene primjerke materijala zaštićenog autorskim pravom koristeći se sustavima, opremom ili medijima za pohranjivanje (organizacije).
Zaposlenici (organizacije) neće instalirati niti pokretati softver za razmjenu datoteka među ravnopravnim računalima (eng. peer-to-peer) niti upravljati indeksom ni računalnim poslužiteljem za peer-to-peer razmjene na sustavima ili opremi (organizacije), bez odobrenja (osobe zadužene na nadzor).
(Osoba zadužena za nadzor) odgovorna je za poštivanje ovog službenog stava. Bilo kakva pitanja koja se odnose na to može li neki zaposlenik umnožiti ili upotrijebiti materijal nad kojim postoji autorsko pravo na načine o kojima govori ovaj službeni stav, treba postaviti (osobi zaduženoj na nadzor) prije nego što se takvo što učini.
Sve radnje i materijal koji krše ovaj službeni stav podliježu trenutačnom uklanjanu, prekidanju i/ili zaplijeni.
Zaposlenici (organizacije) koji krše ovaj službeni stav podliježu stegovnim mjerama koje u danim okolnostima budu prikladne. Takve stegovne mjere mogu uključivati i raskid ugovora o radu.
Potpis zaposlenika i datum
Izvor: NPD Music Watch Digital, SAD, lipanj 2005.
NAJČEŠĆA PITANJA O PRAVU I GLAZBI DOSTUPNOJ NA INTERNETU
1. Tko je zapravo nositelj autorskog prava nad glazbenim djelom - izvođač, diskografska kuća, skladatelj / izvođač ili svi troje?
Općenito postoji nekoliko vlasnika prava nad svakom glazbenom snimkom. Ljudi koji su napisali glazbu i stihove i/ili njihovi izdavači vlasnici su autorskih prava u klasičnom smislu te riječi. Umjetnik koji izvodi glazbu ima određena "srodna prava" kao izvođač, a diskografska kuća obično je vlasnik snimke, te autorskoga ili producentskog prava nad pojedinom snimkom.
Potrebno je dobiti dozvolu od svih nositelja prava ljudi koji su stvorili glazbeno djelo - ili od onih kojima su oni ustupili svoja prava - kako biste mogli koristiti glazbu.
2. Kako mogu znati postoji li autorsko pravo nad određenim glazbenim djelom?
Sva glazba i snimke glazbe zaštićeni su autorskim pravom i podliježu zaštiti "srodnih prava" od dana kad su nastali, te tijekom sljedećih 70 godina od smrti autora (a u nekim zemljama do 120 godina). Izvođačko, diskografsko (producentsko) pravo traje 50 godina od objavljivanja snimke. Nakon isteka djelo, odnosno snimka prelazi u javno dobro (Public Domaine), dok je moralno pravo neprekidno. Oznaku koja ukazuje na zaštićenost autorskim pravom i slične oznake (npr. © 2006, Croatia Records, Aquarius Records, Sva prava pridržana i sl.) možete naći na omotu, ali oznake nisu nužne. Zaštita je automatska.
3. Kako mogu znati je li ono što radim u skladu sa zakonom ili nije?
Prema propisima o autorskom pravu i srodnim pravima nije dopušteno umnožavati, prilagođavati, prevoditi, izvoditi ili emitirati zaštićeno djelo ili snimku, niti je stavljati na Internet, osim ako za to nemate dozvolu vlasnika prava.
4. Kršim li zakon ako umnožavam i distribuiram glazbu čak i ako time ne zarađujem?
Pitanje umnožavate li materijal zaštićen autorskim pravom zbog ostvarenja dobiti može utjecati na određivanje kazne, ali ne utječe na to kršite li autorsko pravo ili ne.
U Americi sudska parnica protiv pružatelja nezakonitih usluga razmjena datoteka Napstera to je dokazala. Sud je utvrdio da se korisnici usluga za izravnu razmjenu datoteka (peer-to-peer) bave "komercijalnim" umnožavanjem iako nije bilo nikakvih novčanih transakcija. Ključna odluka suda bila je da "korisnici Napstera dobivaju besplatno nešto što bi normalno trebali kupiti".
5. Nije li zakonom dopušteno umnožavati materijale za osobnu upotrebu?
Zakoni nekih zemalja propisuju ograničeni broj iznimaka u pravima vlasnika prava da nadziru umnožavanje, te dopuštaju izradu ograničenog broja kopija isključivo za osobnu i privatnu upotrebu.
Međutim, te iznimke ne primjenjuju se ako materijal zaštićen autorskim pravom prenosite ili stavljate na raspolaganje putem interneta, ako distribuirate svoje "privatne" kopije ili ako ih umnožavate s nezakonitih izvora. Ukratko, zakon ne dopušta neselektivno prenošenje datoteka koje sadrže materijal zaštićen autorskim pravom putem izravne razmjene (peer-to-peer). Takvo korištenje ne odgovara određenju pojma "privatnih" umnoženih primjeraka (kopija). To je "javno" umnožavanje koje uključuje milijune korisnika.
6. Ako sam kupio legalni CD, zar ne mogu s glazbom s toga diska činiti što me volja?
Kupivši legalni CD platili ste pravo da budete vlasnik fizičkoga diska, da ga puštate u privatnom okruženju, te da isti taj fizički disk predate drugoj osobi. Niste kupili pravo na javno izvođenje ili distribuiranje umnoženih primjeraka, bilo u obliku CD-R-a bilo putem interneta.
7. Pa šta ako prekršim zakon - što mi itko može učiniti?
U slučajevima u kojima ljudi uporno stavljaju glazbu na raspolaganje putem interneta kršeći pri tom zakonske propise o autorskome pravu, oni zapravo djeluju kao kradljivci autorskoga prava i izlažu se opasnosti da nadležni državni organi ili nositelji autorskoga prava protiv njih pokrenu pravne radnje.
Vlasnici autorskoga prava i srodnih prava redovito pokreću pravne radnje u različitim zemljama kako bi se nezakoniti materijal uklonio s interneta te kako bi tražili građansko ili kazneno sankcioniranje prekršitelja zakona. Stotine milijuna glazbenih datoteka uklanja se s interneta svake godine na temelju suradnje između pružatelja internetskih usluga i glazbene industrije.
Protiv prekršitelja zakona pokrenuti su građanski i kazneni sudski postupci. Glazbena industrija najavila je svoju namjeru da pojačano djeluje protiv te vrste krađe autorskoga prava.
8. Je li sva glazba zaštićena autorskim pravom, uključujući i glazbu koja komercijalno više nije dostupna?
Općenito govoreći, jest. Iako su neke vrlo stare pjesme možda već postale javno dobro (Public Domaine), najveći dio glazbe koja se pojavljuje na internetu još je zaštićen autorskom pravom.
9. Što se događa ako želim skinuti samo nekoliko pjesama kako bih vidio isplati li se kupiti album?
To je u redu, ako vam takvo što dopušta nositelj prava. Neka komercijalna mrežna mjesta dopuštaju da poslušate isječke pojedinih pjesama, ili da "skinete" ograničeni broj skladbi kako biste "kušali" glazbu.
No ne postoji općenito pravo ili očekivanje koje bi vam dopuštalo da bez dozvole umnožite materijal prije nego što ga kupite, zbog očiglednog razloga: nešto što jednom umnožite vjerojatno više nećete kupiti.
10. Je li u redu ako se putem interneta prenosi i umnožava materijal označen sa
“izbrisati u roku od 24 sata”, “za potrebe procjene” ili s istaknutim nekim sličnim
odricanjem odgovornosti?
Takve isprike autorsko pravo ne poznaje. Zakon razmatra ono što se uistinu događa - a to je nezakonit prijenos i reprodukcija glazbe, odnosno vlasništva - a ne natpise ispisane "sitnim slovima" koji su očigledno lažni.
11. Je li važno koliko materijala stavljam na Internet?
Kršite zakon bilo da na Internet stavljate jednu pjesmu zaštićenu autorskim pravom ili tisuće takvih pjesama. Dakako, učinak onoga što činite na zakonitu glazbenu zajednicu veći je što više glazbe nezakonito stavljate na Internet.
12. Je li razmjenjivanje datoteka protuzakonito?
Veliki dio "izravnog razmjenjivanja datoteka" (peer-to-peer) smatra se nezakonitim umnožavanjem i prijenosom materijala koji je zaštićen autorskim pravom. No to je pitanje o kojem moraju odlučiti mjerodavni nositelji autorskih prava. Sve je u redu ako vlasnici prava nad nekom određenom pjesmom pristanu da se ta pjesma uključi u uslugu peer-to-peer i da se umnožava i prenosi bez plaćanja naknade ili ograničenja.
Međutim, većina nositelja prava na to ne pristaje, jer smatraju da takvo izravno razmjenjivanje datoteka šteti prodaji glazbe i zaradi ljudi koji se tim poslom bave.
13. Što se događa ako skidam glazbu s mrežnog mjesta u drugoj zemlji od one u
kojoj se nalazim, u kojoj su i zakoni možda drukčiji?
Internetske aktivnosti ove vrste obično uključuju umnožavanje, prijenos ili distribuciju u obje zemlje, pa bi se mogli primijeniti zakoni obiju zemalja. Međutim, vlasnici autorskih prava obično poduzimaju pravne radnje u zemlji u kojoj se prekršitelj zakona nalazi.
Većina zemalja u kojima je Internet proširen potpisale su međunarodne sporazume koji omogućavaju da sudske presude iz jedne zemlje budu provedene u drugoj zemlji.
Na adresi http://mdp.tportal.hr otvorio se prvi Hrvatski legalni music download portal na kojem možete birati preko 2000 pjesama. Radi se o prvom službenom portalu takve vrste na kojem se nalaze svi hrvatski izvođači i čiji se sadržaj iz dana u dan nadopunjava.
LOKALI KOJI PUŠTAJU GLAZBU SA JUKE BOX-a.
Lokali
koji u sklopu svoje ponude koriste juke box uređaje - MP3 juke box-e
koji sadrže hard discove s djelomičnom ili cjelovitom svrhom reproduciranja
i memoriranja glazbe moraju imati ODOBRENJE ZA REPRODUCIRANJE od Hrvatskog
društva skladatelja - Zaštita autorskih muzičkih prava (HDS - ZAMP),
Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava
(HUZIP) i Hrvatske diskografske udruge (HDU).
Odobrenje se odnosi na reproduciranje :
- snimljenih autorskih djela koje štiti HDS-ZAMP temeljem odgovarajućih
punomoći, bilateralnih ugovora i samog Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima (ZAPSP).
- snimljenih izvedbi koje štiti HUZIP temeljem odgovarajućih punomoći,
bilateralnih ugovora i samog ZAPSP-a
- fonograma koje štiti HDU temeljem odgovarajućih punomoći, bilateralnih
ugovora i samog ZAPSP-a. Odobrenje za reproduciranje se daje pod uvjetom
poštivanja imovinskih prava nositelja u vidu plaćanja NAKNADE. HDU
i HUZIP po uplaćenoj naknadi dostavljaju vlasniku lokala odgovarajuću
količinu CERTIFIKATA (naljepnicu, hologram, ili drugu
oznaku) te vlasnik lokala dužan navedeni certifikat PRIČVRSTITI NA
VIDLJIVOM MJESTU na samom uređaju, kao vidljivu oznaku da je naknada
za reproduciranje za određeno razdoblje podmirena.
ZAŠTO GLAZBA IMA CIJENU
Kada bih bio talentiran za slikanje i moja
bi slika imala određene kvalitete, ta bi slika uz umjetničku imala
i novčanu vrijednost. Kada bi se dogodilo da netko ukrade moju sliku
mogao bih uz pomoć stručnjaka postaviti odštetni zahtjev, izraziti
u novcu štetu koja mi je pričinjena.
Sve ovo svima nam je jasno i prihvatljivo,
no kada tu istu logiku primijenimo na glazbenu umjetnost često nailazimo
na nerazumijevanje i nedoumice. Za razliku od slike koju dakako prvenstveno
doživljavamo kao opredmećivanje autorovog umjetničkog izražaja, glazba
je specifično autorsko djelo koje se čuje ali se ne vidi i ne može
se opipati. I u slučaju kada se opredmeti - fiksira na kaseti, nekada
vinilnoj ploči, a danas najčešće na CD-u, glazba će, za razliku od
slike, preživjeti uništavanje podloge na kojoj zabilježena. Glazba
kao da postoji sama za sebe, kao da nema vlasnika, a zbog svoje izloženosti
i nezaštićenosti u korištenju, dostupna je gotovo svima. Ipak i glazba
ima svojeg autora, a ima i svojeg vlasnika kao što ga ima i slika.
Budući da je s glazbom stvar još čak i složenija, pa se kod uobičajenog
korištenja glazbenog djela najčešće radi o korištenju djela nekolicine
autora, potrebno je razjasniti koga sve Zakon o autorskom i srodnim
pravima prepoznaje kao nositelje prava u slučaju kada se radi o glazbenom
djelu. Na prvom mjestu to je autor, odnosno autori, zatim tu je izvođač,
jedan ili više njih, te proizvođač fonograma kojeg najčešće dešifriramo
u njegovoj reduciranoj ulozi kao izdavača - diskografa, zaboravljajući
na ključni trenutak pripreme proizvoda za objavljivanje - poduzimanje
inicijative da se određena izvedba autorskog djela snimi. No o tome
drugom zgodom. Budući da je normalno da svi nositelji prava - vlasnici,
imaju pravo na zakonsku zaštitu, to im ujedno daje i pravo na naknadu
za korištenje njihovog vlasništva. Hrvatska je slijedeći sve međunarodne
konvencije i ugovore uvela sva navedena prava u Zakon o autorskom
i srodnim pravima još tamo lipnja 1999. osnaživši ih i u novom Zakonu
iz listopada 2003. Svim nositeljima prava priznato je dakako i pravo
na naknadu. Kako je svima logično i prihvatljivo da autor(i) djela
ima pravo na naknadu, najčešće pitanje koje se postavlja jest pravo
na naknadu izvođačima, odnosno pravo na naknadu proizvođača fonograma
- diskografa. U tom smislu treba se podsjetiti da stvoreno glazbeno
djelo ne postoji bez izvedbe, a nema ni sposobnost masovnog komuniciranja
bez fiksacije na mediju na kojem je zapisano u jednom posve novom,
drukčijem, vrlo često od autora neovisnom obliku. Tako korišteno glazbeno
djelo, mislimo ovdje na emitiranje putem radiotelevizijskih postaja,
odnosno njegovo javno izvođenje, izvor je zarade i predstavlja nečiju
profesionalnu aktivnost koja se upravo temelji, u većoj ili manjoj
mjeri na korištenju glazbe, na korištenju nečijeg prava. Potpuno je
logično da nositelj prava, vlasnik ima pravo na naknadu ukoliko netko
ostvaruje materijalnu dobit na njegovom vlasništvu. Drugim riječima
ako radio u svojem programu koristi glazbu i ona predstavlja glavni
razlog zašto se taj program - medijski prostor tog radija, prodaje
- marketinški eksploatira, onda je potpuno normalno da oni čija su
prava u funkciji te prodaje dobiju naknadu za korištenje njihovog
vlasništva. Budući da autori ne izvode u živo sami svoja djela obilazeći
radio postaje tijekom emitiranja radijskog programa, njihova se djela
izvode od strane raznih izvođača, a njihove se izvedbe snimaju i na
taj način komuniciraju s publikom u svako doba dana i noći. Na toj
osnovi stječu pravo na naknadu, pored autora i izvođači ali i proizvođači
fonograma koji vam do neke druge prigode žele ugodno slušanje svojih
proizvoda.
Hrvoje Markulj glavni tajnik HDU-a